English Hrvatski  
 

Spužvarstvo je još od staroga vijeka poznato kao unosan zanat, koji traje i danas. Spužvari su prvi podmorski šetači, uzmorski ljudi koje je posebno životno okruženje sljubilo s podmorjem i označilo im interese. Spužvarstvo se najprije razvilo na Egejskim otocima čiji stanovnici se spominju kao vrlo vješti lovci ronjenjem. Spuštali su se i do 30m dubine s utegom i kasnije slobodno izranjali na površinu, znali su koristiti i naprave nazvane tini ispod kojih su disali zarobljeni zrak. Oni su proširili spužvarstvo i na ostali Mediteran. Sve do polovine 19. st. europsko tržište se opskrbljivalo samo s mediteranskom spužvom. Tek oko 1840. godine neki francuski trgovac otkrio je u podmorju bahamskih otoka kvalitetna rastilišta spužava i tako afirmirao to spužvolovno područje.

 

Prvi zapis o lovu spužava na hrvatskoj obali datira iz 1522. godine u kojemu se spominje vađenje spužava dvojice Zlarinjana za trgovca iz Šibenika koji je spužve prodavao u Mletke. To je pokazalo da je jadranska spužva dobre kvalitete i da to može biti unosan posao. Za pretpostaviti je da se tada razvio obrt spužvarenja, ali ne dalekosežno i bez vidljivih tragova. Tek su se stanovnici otoka Krapnja s upornošću prihvatili spužvarstva i pomalo ga razvijali, a danas se spominju kao jedini spužvari na istočnoj obali Jadrana. Krapljane je krajem 17. stoljeća naučio brati i čistiti spužve fra Antun koji je došao s Krete. Najprije su lovili ostima s broda do 16m dubine. Polovinom 19. st. imali su 40-ak spužvarskih brodica, a 1893. godine u izlov spužava uveli su prvi ronilački aparat - meki skafander, ili tešku ronilačku opremu. Ribarsko društvo iz Trsta, koje je podupirala Pomorska vlada u Trstu, nabavilo je taj aparat i predalo ga poduzetniku Josipu Juriću. To je spužvarstvo unaprijedilo u vrlo unosnu gospodarsku granu.

 

Krapljanski spužvari su 1911. godine sa 16 ronilaca, 6 ronilačkih aparata i 30 brodica osnovali spužvarsku zadrugu. Nakon I svjetskog rata primili su financijsku pomoć za obnovu spužvarstva od Pomorske uprave, pa je 1930.godine u Krapnju započela raditi mala radionica za obradu spužava. Godine 1947. osnovano je poduzeće Spužvar, u okviru kojega je 1953. godine uređena velika rafinerija spužava. Godine 1956. krapljanski Spužvar te ribarske zadruge iz Zlarina, Žirja i Jezera otišli su sa 30 ronilaca i 14 brodova na ulov spužava duž obale Egipta i Libije.
Krapljanski spužvari su uz izlov spužava, kao vrsni ronioci, razvijali i radove na vađenju potonulih brodova te na izgradnji i popravku luka i podmorskih instalacija.

spužva
morska spužva
krapanj
U sjećanje:Ivan-Roko Jurić, (1956-2002)

 

Ivan Roko Jurić

 

Ivan-Roko Jurić bio je prijatelj mora i veliki zaljubljeniku ono naše drago more, o kojem je sve naučio na svom rodnom Krapnju. Od mora je živio cijeli svoj vijek. Otac mu je kao i mnogi drugi Krapljani kruh zarađivao berući spužvu, Finu Dalmatu, za koju će se Roko Jurić mnogo godina kasnije strasno založiti ne bi li je opet vratio u podmorje oko Krapnja, gdje je već odavno nema.

 

Roko je bio izvrstan profesionalni ronilac, odličan nauta i pravi meštar od spize pa je bilo više nego ugodno i zamimljivo s njim provoditi Ijetne dane na Krapnju. Osumdesetih je godina organiziruo vrlo uspjele glazbene večeri i likovne izložbe poznatih umjetnika, pokušavajući od svoga Krapnja napraviti važno središte u vrijeme ljetnih odmora.

 

Kao profesionalni ronilac bio je angažiran i na obnovama i gradnjama obala u malim mistima na škojima, ali mu je najveća ljubav bila spužva, pa je godinama nastojao da Fina Dalmata postane, službeni suvenir Republike Hrvatskei da bude neizostavni ukras u državnim protokolarnim prigodama.

Zadnji njegov veliki projekt je pokušaj uzgoja spužava u moru izmedu otočića Krbele Velike i Krbele Male, koju milju južnije od Krapnja, u ćemu je imao podršku znanstvenika s Prirodoslovno-matematiekog fakulteta u Zagrebu. (Preneseno iz magazina MORE). Posao je počeo razvijati samostalno od 1980. godine kao kućnu radinost u svojoj konobi-galeriji Žitak na otoku Krapnju. Dugo godina bavi se problematikom razvitka otoka. Bio je član Vijeća za razvitak otoka pri Vladi Republike Hrvatske i prezentant jednog oblika otočkog poduzetništva.