Morske spužve su vrlo jednostavno građene višestanične životinje. Među prvima su višestaničnim bićima koja su se razvila na Zemlji. U moru se raspoznaje oko 5000 vrsta spužava svrstanih pod jedinstven znanstveni naziv – orifera. Samo petnaestak varijanti ima uporabnu vrijednost, a spužvari ih nazivaju pitome spužve. Rastilišta pitomih spužava raširena su po svim toplijim morima. Spužve su obnovljiv prirodni resurs.
U podmorju hrvatskoga Jadrana rasprostranjena je vrlo kvalitetna i tražena varijanta spužve, Euspongia officinalis Adriatica – Dalmata Fina, Sorte-A, koja može narasti i do 40cm u promjeru, a najtraženiji oblik posve fine je strukture, pun i okruglast, veličine od 15 do 21 cm u promjeru . Uz nju u manjim količnama raste i Euspongia officinalis lamella – Slonovo uho, spužva specifičnog oblika i žilavosti, može narasti preko 1m u promjeru, tražena je od rijetkih kupaca i za posebne namjene. Euspongia zimoccae – Zimocca rasprostranjena je u manjoj mjeri i u plićim područjima, a po kvaliteti puno zaostaje iza Dalmate Fine.
Uz obale Grčke, Turske, Sirije, Egipta, Libije, Tunisa, akvatorija Sicilije i središnjem dijelu Sredozemnog mora, uz jadranske varijante, koje su ondje slabije kvalitete, najraširenija je skupina Hippospongia communis – Cavala ili Kapadiko, a uz obalu Sirije raste u malim količinama spužva vrlo fine strukture, Euspongia officinalis mollissima – Levantinska spužva. Područje Meksičkog zaljeva s Floridom i Kubom te akvatorij bahamskog otočja obiluje oblicima iz skupine Hippospongia. Najkvalitetnija je Honeycomb ili sheepwool – poput saća ili vunasta, slijedi Silky-Grass – svilasta trava i Yellow – žuta te Reef – grebenasta. Značajno područje s razvijenim rastilištima pitome spužve su i Filipini, ali kvaliteta tamošnje spužve zaostaje za prethodnima, posebice za mediteranskom spužvom.
Pitome spužve prilično su osjetljive i traže toplo, slano, mirno i čisto more. One rastu pričvršćene na hridinastom morskom dnu do 200m dubine, ali se rastilišta kvalitetnih spužava najčešće razvijaju od 5 do 50 m dubine. Da pitoma spužva naraste do 15cm veličine u promjeru (srednja komercijalna veličina) potrebno joj je vrijeme od 2-4 godine, ovisno o području rasta. Večina spužava su hermafroditi, a jajašca za oplodnju proizvode tek nakon tri godine rasta.Razmnožavaju se spolno oplodnjom jajašaca i nespolnim – vegetativnim putem kada pupanjem razrastaju u veliki busen, zadrugu ili koloniju. Isto tako mogu se komadići spužve odvojiti od prvobitnog busena i svaki izrasti u novi, pa se ova osobina koristi pri uzgoju.
U živom stanju spužvu prekriva tamna opna s mnogobrojnim rupicama kroz koje more struji u unutrašnjost spužve. Strujanje izazvano titranjem trepetljika, koje proizvode posebne unutrašnje stanice, donosi joj planktome i polurazgrađene sitne morske organizme s kojima se hrani i na taj način filtrira more. Jedna spužva veličine oko 20 cm. dnevno može filtrirati do 2000 l morske vode. Nakon čišćenja od opne i mekane životne supstance koja se rasprostire između fino satkanih sponginskih vlakanaca, dobije se kostur spužve smeđe boje, mekan i uporabljiv. Spongin je jedinstveni materijal u prirodi, rožnata organska tvar – albuminoid – koja sadži u sebi do 14% joda.
Uporaba morske spužve kao higijensko sredstvo spominje se vrlo davno. Stare freske pronađene na Kreti prikazuju uporabu spužve. Rimljani su od žilave spužve slonovo uho pravili kistove i s njom oblagali unutarnju stranu vojničkih oklopa. U srednjem vijeku spužva se više koristi u crkvama i u medicini (jod).
Morska spužva i danas ima široku uporabnu vrijednost, iako moderna tehnologija s raznim sintetičkim materijalima pokušava doskočiti njezinim neuhvatljivim prirodnim osobinama koje se očituju u čvrstoći, izdržljivosti, mekoći, mogućnosti upijanja, osobinama organske tvari, izostanku štetnih statičkih elektriciteta prilikom uporabe i kemijskom sastavu. Koristi se u kućanstvu, za njegu lica i tijela, pri restauriranju umjetnina, za finu obradu keramike, porculana, kože i drva, u grafičkoj djelatnosti, u crkvama, laboratorijima i u medicini.